Piše: Enisa Alagić

Tokom pandemije, uslijed neizvjesnosti i stresa, dane smo provodili u prelijepoj, ograđenoj bašti oko zgrade u kojoj smo tada živjeli. S nama je tada bila i majka (nana). Posmatrajući je kako svakodnevno, bez riječi, izuva obuću i korača bosa po travi, ubrzo smo je svi počeli pratiti.

U tom trenutku, taj jednostavan kontakt s malim parčetom slobodne zemlje postao je naš svakodnevni ritual. Djeca su uživala bosa, a ja sam se osjećala kao da Zemlja doslovno upija svo ludilo i stres svijeta koji nas je okruživao. Ta podloga pod stopalima postala je naše jedino, istinski sigurno mjesto.

Tada još nismo znali naučnu pozadinu dobrobiti bosonogog hodanja, ali tijelo je osjećalo da ga je Zemlja vraćala u balans.

Tek kasnije, istražujući, saznala sam da se iza tog intuitivnog osjećaja krije cijela jedna naučna oblast u razvoju, koju istraživači širom svijeta nazivaju Earthing (uzemljenje).

Na našim prostorima dobrobiti kontakta sa zemljom metaforički nazivaju vitamin Z.

Odlučila sam da na “Shumarkovom” blogu podijelim ovu priču kako bih vas podstakla da i vi uvedete ovu malu, besplatnu praksu u svoju svakodnevnicu. Kao dodatak zdravlju, od uzemljenja sigurno nećete imati nikakve štete, a benefiti bi vas mogli iznenaditi.

Prva “izolovana” generacija

Navodno smo mi prva generacija u istoriji planete koja je gotovo potpuno prekinula direktni električni kontakt sa Zemljom. Milionima godina, ljudska bića su hodala bosa ili u kožnoj obući koja, za razliku od gume ili plastike, provodi elektricitet. Spavali smo na zemlji ili blizu nje, nesvjesno održavajući električnu ravnotežu s planetom.

U posljednjih stotinu godina uveli smo gumu, plastiku, asfalt i beton. Ovi materijali su u fizici poznati kao izolatori. Oni doslovno blokiraju prirodni protok elektrona između nas i planete. Plus, živimo u “elektrosmogu”, okruženi Wi-Fi ruterima i uređajima koji u našem tijelu indukuju mjerljiv napon.

Nepobitna je naučna činjenica da je ljudsko tijelo, kao provodnik, akumulira taj statički elektricitet, a budući da više ne dodirujemo zemlju, taj napon nema gdje da se “isprazni”. Postali smo poput električnog uređaja bez uzemljenja, stalno pod pritiskom, što prema mnogim biofizičarima vodi ka unutrašnjem biološkom disbalansu.

Fizika elektrona: Šta se dešava pod našom kožom?

Da bismo razumjeli zašto je hodanje bosih stopala ljekovito, moramo zaroniti u svijet čestica. Naša tijela funkcionišu na bazi sitnih električnih impulsa. Svaki proces, od kucanja srca do misli, je električni proces.

U našem tijelu se stalno stvaraju slobodni radikali. To su pozitivno nabijene molekule koje su prirodni nusproizvod metabolizma, ali i stresa ili zračenja. Slobodni radikali su „gladni“ elektrona, oni ih kradu od zdravih ćelija, uzrokujući ono što medicina naziva oksidativni stres. Fizika nam potvrđuje da je površina Zemlje beskonačan rezervoar negativno nabijenih elektrona.

Onog trenutka kada vaša bosa koža dotakne travu ili zelju, zakoni fizike nalažu da se vaš električni potencijal izjednači sa Zemljinim. Dok je ovo pražnjenje napona dokazana činjenica, nauka trenutno intenzivno istražuje i dokazuje hipotezu da ti elektroni direktno neutrališu slobodne radikale u našim tkivima. Ako se ova pretpostavka, koju podržavaju brojne pilot studije, u potpunosti potvrdi, to bi značilo da je Zemlja najjači i najlakše dostupni prirodni antioksidans na svijetu.

Šta se dešava u tijelu nakon 20 minuta uzemljenja?

Istraživanja stručnjaka poput kardiologa Stephena Sinatre pružila su nam uvid u mjerljive promjene koje se dešavaju kada se “spojimo” na tlo:

• Zeta-potencijal krvi: Postoje snažni naučni dokazi da uzemljenje mijenja električni naboj crvenih krvnih zrnaca. Ona postaju negativno nabijena, zbog čega se međusobno odbijaju. To čini krv rjeđom i poboljšava cirkulaciju. Iako su ovi fizički efekti mjerljivi, ljekari još uvijek precizno definišu koliko tačno minuta uzemljenja je potrebno za dugoročne kliničke rezultate kod kardiovaskularnih bolesti.
• Kortizol i nervni sistem: Studije sugerišu da kontakt sa tlom prebacuje tijelo iz stanja stresa (simpatikus) u stanje oporavka (parasimpatikus). Iako je u fazi daljeg dokazivanja tačan mehanizam kojim elektroni utiču na naš endokrini sistem, primijećeno je da se nivo kortizola (hormona stresa) stabilizuje, što direktno vodi ka boljem snu.
• Hronične upale: Termografski snimci u studijama uzemljenja često pokazuju drastično smanjenje “vrućih tačaka” upale nakon samo pola sata kontakta sa zemljom. Naučna zajednica ove rezultate smatra izuzetno obećavajućim, iako se još uvijek čeka na velike, masovne kliničke studije koje bi ovo uvrstile u zvanične medicinske udžbenike.

Mudrost naših predaka

Ono što moderna nauka danas polako potvrđuje, naši stari su znali kroz čisto iskustvo. Postoji mudrost na našim prostorima koja kaže: „Ko bos po rosi gazi, taj bolest ne nalazi.“ Naši preci su osjećali da zemlja i to s rosom ima posebnu snagu.

Fizički gledano, to je apsolutno tačno: voda i minerali u rosi dramatično povećavaju provodljivost kože. Jutarnja šetnja po vlažnoj travi je, tehnički govoreći, najbrži način da se postigne električni balans. Sebastian Kneipp, otac moderne hidroterapije, savjetovao je hodanje po rosi (Thautreten) kao metodu koja „izvlači vatru“ iz tijela, što je nevjerovatno precizan opis onoga što danas istražujemo kao smanjenje upalnih procesa. Rosa ili slana morska voda su odlični provodnici.

Zašto je Vitamin Z ključan za dečiji razvoj?

Pored električnog balansa, postoji i biomehanička činjenica koju ortopedi stalno naglašavaju: hodanje po neravnom terenu (trava, kamenčići) ključno je za razvoj propriocepcije i pravilno formiranje svoda stopala. Bosonogo hodanje šalje hiljade senzornih informacija u dječiji mozak. Dok se uticaj elektrona na imunitet još uvijek detaljno istražuje, nepobitno je dokazano da je bosonogo djetinjstvo temelj za pravilan neurološki i motorički razvoj.

U “Shumarku” vjerujemo da je dječije stopalo dizajnirano da osjeti teksturu šume, a ne samo unutrašnjost gumene patike.

Kako se “dozirati” Vitaminom Z?

Ono što se na kraju sa sigurnošću može tvrditi jeste da uzemljenje trebamo posmatrati kao komplementarnu metodu, sjajan i prirodan dodatak već postojećim zdravim navikama.

Sljedeći put kada se nađete u sigurnom okruženju, bilo da je to park, livada, planina ili šuma, jednostavno se izujte i hodajte barem 15 minuta. Iako su rosa ili voda najbolji provodnici elektrona, važno je slušati svoje tijelo: izlažite se polahko i kraće dok se organizam ne navikne na temperaturu podloge. Za meditativni efekat, dok hodate, osvijestite dodir stopala i zemlje.

Naravno, budite oprezni, naročito kada su djeca u pitanju. Uvijek prethodno provjerite teren kako biste bili sigurni da nema stakla ili oštrih predmeta.

Sljedeći put kada krenete sa mnom u šumsku šetnju, nemojte se iznenaditi ako vam u nekom trenutku predložimo da izujete planinarske cipele. To je spoj tradicije koju nam je ostavila majka B. i nauke koja nam polako otvara oči. Vidimo se na stazi.