Piše: Tarik Grabus
Izlet na Brezovaču i planinarsku turu na Golo Brdo realizovali smo zajedno s roditeljima djece koja pohađaju waldorfski vrtić “Duga” iz Sarajeva. Prvobitan plan bio je da jedan roditelj i starija djeca idu na turu, dok će mlađa braća i sestre ostati na Brezovači i prošetati edukativnom stazom “Brezovački puteljak” koja se nalazi oko doma. No, na kraju se većina odlučila za Golo Brdo. Čak su se i najmlađi, učesnici od tri godine, na opšte oduševljenje uspjeli popeti na vrh uz povremena nošenja.
To je taj efekat grupe. Mališani koji inače “ne vole hodati” ili “žele da ih se nosi”, u skupini vršnjaka pokažu da ipak nije tako.
Za sve roditelje koji se u sopstvenom aranžmanu žele popeti na Golo Brdo i probati ovu turu, u nastavku donosimo sve detalje, tehničke karakteristike staze i koristan vodič kroz našu igmansku avanturu.
Polazna tačka: Planinarski dom Brezovača
Tura je počela od Planinarskog doma Brezovača koji je smješten na obroncima Igmana, svega sedam kilometara od Hadžića, na putu prema Malom polju. Do doma vodi nekoliko planinarskih staza iz pravca Hadžića, pa i sam dolazak do njega može biti svojevrsna planinarska avantura.
Okupljanje učesnika bilo je planirano u 10 sati ispred doma, a nakon kratkog upoznavanja sa rutom i nekoliko korisnih savjeta našeg vodiča, u 10:45 krenuli smo prema Golom Brdu. Na turi je učestvovalo petnaestero djece vrtićkog uzrasta, dvije školarke i njihovi roditelji.
Kako je Golo Brdo dobilo ime?
Pretpostavlja se da je Golo Brdo nekada zaista bilo bez rastinja, po čemu je vjerovatno i dobilo ime. U razgovoru sa starijim Hadžićanima saznali smo da su padine ispod doma Brezovača nekada bile potpuno ogoljene te da su se tu kao djeca sankali i skijali. Danas je taj prostor prekriven mladom mješovitom šumom breze, bukve i graba, ali se i dalje može naslutiti nekadašnji otvoreni pejzaž i izgled planine kakav je nekada bio.
Uspon kroz šumu i važne napomene
Neposredno ispod doma nalazi se putokaz za vrh Golo Brdo. Kako je područje označeno kao minski sumnjivo, preporučuje se strogo kretanje označenim putem i izbjegavanje silaska sa staze.
Nakon nešto manje od kilometra hoda makadamskim putem, desno se odvaja markirana planinarska staza koja vodi kroz šumu prema vrhu. Odlučili smo se upravo za tu varijantu uspona. Staza je strma, ali dobro utabana i dobro markirana, pa uspon, uprkos nagibu, protiče ugodno.
Nedugo nakon ulaska u šumu naišli smo na malo sklonište sa klupama, idealno mjesto za kratki predah i doručak.
Nastavili smo dalje kroz šumu sve do izlaska na makadamski put, u neposrednoj blizini Spomen-obilježja Emiru Boguniću Čarliju i njegovim saborcima. Odatle je do samog vrha ostalo još svega nekoliko minuta laganog hoda.
Pogled s vrha
Prvi put kada smo s Ammarom bili na Golom Brdu bio je početak marta, kada šuma još nije bila olistala. Tada je pogled na Sarajevsko polje bio potpuno otvoren i možda čak impresivniji nego sada. Ipak, bez obzira na godišnje doba, Golo Brdo pruža jedan od najljepših vidikovaca na Igmanu.
Sa vrha se pogled širi prema Sarajevu, ali i prema Treskavici, Bjelašnici, Visočici, Ormanju i drugim planinskim masivima koji zatvaraju horizont. Na samom vrhu nalazi se i repetitor, prepoznatljiva tačka ovog lokaliteta.
Zbog sigurnosti djece, za povratak smo odabrali širi makadamski put, koji je jednostavniji i sigurniji za silazak.
Po povratku u dom uslijedio je ručak i zasluženi odmor u predivnom ambijentu Brezovače, dok su najmlađi, puni energije, nastavili igru i istraživanje prirode oko doma.
Potraga za izgubljenim patuljcima na Brezovačkom puteljku
Nakon zasluženog ručka, Enisa je za djecu organizovala “potragu za izgubljenim patuljcima”. Za ovu aktivnost iskoristila je ručno rađene patuljke od drveta i vune koje su njena djeca dobila još dok su pohađala vrtić “Duga”. Kako je djeci priča o patuljcima izuzetno bliska i dobro poznata, njihovo oduševljenje je bilo trenutno.
Ovi patuljci su inače prepoznatljiv simbol i važno pomagalo u waldorfskoj pedagogiji, gdje su tradicionalno predstavljeni kao čuvari Zemlje i njenih skrivenih blaga (korijenja, minerala i plemenitih metala). Kroz priče o patuljcima koji vrijedno rade pod zemljom, brinu o biljkama zimi i bude se u proljeće, djeca na slikovit i njima razumljiv način usvajaju smjenu godišnjih doba i zakone prirode, simbolizujući direktnu vezu sa njenim ritmovima.
Da bismo oživjeli tu priču na terenu, prethodno smo sakrili nekoliko patuljaka u panjeve i prirodne rascijepe unutar drveća obrasle mahovinom, a sama potraga se odvijala na prostoru Brezovačkog puteljka. Riječ je o kružnoj stazi dugačkoj oko 800 metara koja se nalazi odmah oko planinarskog doma i vodi kroz gustu šumu Igmana, na prosječnoj nadmorskoj visini od 970 metara. Na samom ulazu nalaze se sve potrebne informacije o stazi i planini, pa smo tu djeci objasnili pravila ponašanja i sigurnosti prije nego što smo zakoračili u našu malu, magičnu avanturu.
Tehničke karakteristike ture:
- Najniža tačka: 983 m (Planinarski dom Brezovača)
- Najviša tačka: 1246 m
- Dužina staze: oko 8 km
- Visinska razlika: oko 260 m
Trajanje ture:
- Uspon planinarskom stazom: 2 sata
- Povratak makadamskim putem: oko 1,5 sat
- Ukupno trajanje ture: oko 4 sata
- Oprema: standardna planinarska oprema
Planinarske ture iz Brezovače:
Velika i Mala Vlahinja: 5 h
Golo Brdo: 45 min
Hadžići – Brezovača: 2 h
Hrasnički stan: 2,5 h
Babin Do: 3 h
Javornik: 3 h
Lokavsko jezero: 4 h
Opservatorij: 5 h
