Autor: Enisa Alagić

Napomena: Priča je prilagođena djeci do 10 godina. Ispričana je oslanjajući se na legende i historijske činjenice.

Vidite ovaj sada stari i ruševni dvorac,  on je nekada bio pun života. Možete li zamisliti da su ovdje nekada živjeli grofovi, vitezovi i princeze? Ali, danas ću vam ispričati priču o jednoj posebnoj dami i sudbini ovog čarobnog dvorca, jedinog u Bosni i Hercegovini.

Isabella: Dama koja je udahnula život dvorcu

Početkom prošlog stoljeća, davno, davno, jedna plemenita dama po imenu Isabella von Berks prvi put je došla ovdje. Kad je ugledala ove zidine rekla je svom mužu: “Ovo je najljepše mjesto za naš dom!” Isabella je bila poput umjetnice, s dušom punom snova. Nije željela samo kuću, već pravi romantični dvorac iz bajke. I tako je, uz pomoć svog miraza, od 1900. do 1902. godine, Isabella kupila Ostrožac i uložila svoju ljubav i novac da ga obnovi i napravila pravi pravcati dvorac iz bajke.

 Dvorac je imao mnogo soba, čak i biblioteku punu knjiga i posebnu sobu samo za muziku i plesove. Bio je ukrašen šarenim bojama i skupocjenim predmetima i slikama. Isabella je bila toliko zaljubljena u ljepotu, da je svuda posadila cvijeće, mirisne ruže i ljiljane koje je donosila iz svog rodnog kraja. Kažu da je posadila i jedno posebno drvo ruže koje je nastavilo cvjetati dugo nakon njenog odlaska, kao simbol njene ljubavi prema dvorcu.

Ali Isabella nije voljela samo cvijeće. Kažu da je ona  voljela i djecu. Imala je i tajni vrt, svoje posebno mjesto gdje je uživala u miru. Djeca iz sela bi dolazila k njoj, a ona bi im pričala priče o dalekim zemljama, nudila ih kolačima i čajem. Zato su je svi zvali “dobra gospođa Isabella“. Dvorac je pod njenom vladavinom bio pun radosti, plesova i veselih okupljanja.

Dvorac kroz vrijeme: Od doma do legende

Godine 1933., Isabella i njena porodica su se odselili u Slavoniju, ali su dvorac i dalje koristili za odmor. A onda je došlo teško vrijeme, Drugi svjetski rat. Ovaj dvorac je postao važno mjesto. U njemu je spavao čak i Josip Broz Tito, vođa partizana. S njim je bio i poznati pisac Vladimir Nazor, koji je bio toliko očaran ljepotom dvorca da je čak pokušao vidjeti Isabellin duh.

Nakon rata, dvorac je postao dom za nezbrinutu djecu. Iako je to bilo plemenito, dvorac je puno toga izgubio. Njegove jarke boje su prebojane u sivo, a mnogo stvari je nestalo.

Potraga za Isabellinim tajnim vrtom

Danas, dvorac možda više nije tako sjajan kao u Isabellino vrijeme, ali i dalje je predivan. Zar ne?  U njegovom dvorištu je kolonija skulptora. Umjetnici iz cijelog svijeta dolaze ovdje i klesaju predivne skulpture od kamena koji se zove bihacit. Zato danas, dok hodamo, vidite mnogo jedinstvenih kamenih umjetničkih djela svuda oko nas. Oni su dio “galerije pod vedrim nebom”.

Sada, kad smo čuli ovu priču o Isabelli i njenom posebnom dvorcu, imam ideju. Sjećate se Isabellinog tajnog vrta, gdje je voljela provoditi vrijeme i gdje je sadila predivno cvijeće? Što kažete da ga pokušamo pronaći?

Dok budemo šetali, pazite dobro na svaki kutak. Možda ćemo pronaći tragove koji nas vode do Isabellinog tajnog vrta. Jeste li spremni za potragu?