Ako tražite jednostavan, ali živopisan porodični izlet u prirodu blizu Sarajeva, uspon do bivka Zoran Šimić na Visočici odličan je izbor. Staza vodi dijelom rute Via Dinarica, lagano se uspinje kroz planinske pejzaže i nudi pogled koji nagrađuje svaki vaš, a i dječiji korak. Na putu vas čekaju potočići, stijene, krpice snijega i mnoštvo prilika da djeci učinite planinarenje zanimljivim; kroz male igre, potragu za „blagom“ ili priču o “zekinoj kućici“, kako smo mi odmilja nazvali ovaj bivak. Staza nije duga, ali traži malo kondicije i pažnje, pa je savršena za planinarenje s djecom i porodični bijeg iz svakodnevice.
Jutro na Visočici: magla, sunce i uspon
Kako ove godine Miholjsko ljeto i nije bilo onako toplo i stabilno kao ranijih godina, ovaj oktobarski ponedjeljak ujutro osvanuo je hladan i maglovit. U Sarajevu svega 2 stepena. Čim smo počeli da se penjemo uz Krupac, sunce je počelo da osvaja nebo. Sa Babinog dola nastavili smo cestom prema Bjelimićima. Parking ne postoji, ali se automobil može ostaviti na početnoj tački ture, na malom proširenju uz cestu (na cesti je nacrtana strelica ispod koje piše Vito – vidi foto). Odmah pored ceste nalazi se i putokaz. Važno je ostaviti dovoljno prostora za neometan prolaz drugih vozila. Od Dobrinje do polaznog proširenja trebalo nam je oko 1 sat i 20 minuta, zatim 2 sata i 20 minuta do samog bivka, dok nam je za povratak trebalo 1 sat i 15 minuta.
FOTO: Oznaka na cestI; Parking mjesto; Početak staze
Put do bivka: planina, potočići i mala potraga za blagom
Bivak Zoran Šimić smješten je na odličnoj lokaciji, idealno polazište za one koji planiraju uspon prema Džamiji, Vitu i drugim vrhovima. Staza je dobro markirana, pa ne bi trebalo biti problema s orijentacijom. Na jednom mjestu (vidi foto) na stijeni je iscrtano: lijevo – bivak, desno – Vito.
Planinari često naprave kružnu turu, popnu se na Vito, pa se zatim spuste do bivka. Usput smo naišli na nekoliko potočića i dosta krpa snijega, koje smo iskoristili da napravimo malog snješka bijelića (foto). Jedan privjesak s ruksaka zakopali smo u jednu od krpica snijega i na tom mjestu napravili malu kulu od kamenja, igru za povratak i našu mini „potragu za blagom“. Pred bivkom smo sreli jednog planinara iz Zavidovića koji nas je ljubazno fotografisao. U bivku smo popili kafu, ručali i upisali se u planinarsku knjigu. Zadnji put smo ovdje bili nas troje skupa s mamom, samo što je tada Ammar još bio u stomaku. To je bilo na Božić, 2020. godine. Uz Trebević i greben Sofe, ovo je bila jedna od tehnički najzahtjevnijih tura za Ammara. Ima dosta kamenja, pa treba biti obazriv, naročito ako se ide s djecom. Na nekoliko opasnijih mjesta držali smo ga za ruku jer je sigurnost uvijek na prvom mjestu.
FOTO: Staza do bivka, krpe snijega, zakopano blago, snješko bijelić, “Čije li su stope?” i potočić
O bivku Zoran Šimić – “zekina kućica”
Kako bih Ammaru pripremila turu i učinila uspon zanimljivijim, sjetio sam se priče “Zekina kućica”; tako smo i bivak nazvali “zekina kućica”. Svaki potočić koji smo usput vidjeli bio je zekin potočić. Zvanično, bivak nosi ime Zoran Šimić, po aktivisti i planinaru iz Kreševa koji je preminuo 2017. godine. Časopis Design Boom uvrstio je ovaj bivak među top deset arhitektonskih ostvarenja na svijetu u kategoriji izolirani objekti i skloništa za 2020. godinu. Putem Planinarskog saveza FBiH sredstva za izgradnju bivka obezbijedilo je Federalno ministarstvo okoliša i turizma, a 2019. godine realizaciju aktivnosti izvelo je PD Željezničar. Bivak se nalazi na ruti Crvene staze Vučko Traila, kao i na ruti Via Dinarica. Ovo je savršeno mjesto i za sve ljubitelje astrofotografije koji žele zabilježiti ljepotu noćnog neba u najćistijem okruženju.
*Bivak je malo planinsko sklonište koje služi kao privremeno utočište za planinare, obično bez stalnog osoblja i s osnovnim uslovima za odmor ili prenoćište u prirodi. Riječ bivak potiče od francuske riječi bivouac, koja označava privremeni logor ili noćenje na otvorenom.
Pogled iz bivka Zoran Šimić, Visočica
Via Dinarica – planinska ruta koja povezuje regiju
Via Dinarica je međunarodna planinarska ruta koja se prostire kroz više zemalja jugoistočne Evrope, uključujući Bosnu i Hercegovinu, i povezuje Alpe s Dinarskim planinama (od Slovenije do Albanije). Ruta prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Hrvatsku, Kosovo i Sjevernu Makedoniju, omogućavajući planinarima i ljubiteljima prirode da istraže nevjerovatne krajolike Dinarskog lanca. Osim fizičke povezanosti, Via Dinarica doprinosi promociji turizma, očuvanju kulturne baštine i razvoju infrastrukture u ruralnim područjima. Ona predstavlja i simbol održivog turizma i ekološki prihvatljivih praksi, ključnih za očuvanje prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine.
Pučka meteorologija – miholjsko ili bablje ljeto
Bablje ljeto, u narodu poznato kao miholjsko ljeto (prema prazniku svetog Mihovila, 29. septembra), označava razdoblje toplog i suhog vremena koje se javlja nakon početka jeseni. U našim krajevima ono najčešće dolazi sredinom oktobra, a za njegove tople dane zaslužna je azorska anticiklona – sistem visokog pritiska koji zadržava hladniji zrak sa sjevera. Iako temperature tada ne dosežu ljetne rekorde, dani su često ugodno topli i stabilni.
U vremenima kada meteorologija još nije bila naučno razvijena, narod je vremenske promjene pratio osluškujući prirodu i povezivao ih s praznicima koji su se redovno slavili. Tako su nastale i brojne narodne poslovice o vremenu, poput:
„Koliko ima mrazova prije Miholja, toliko ih bude poslije Jurjeva (23. aprila).“
Miholjsko ljeto je vezano i za narodne priče i vjerovanja. Najpoznatija priča veže se za pauke – u ranu jesen, mladi pauci ispuštaju tanke niti paučine koje vjetar nosi kroz zrak. Te niti, nalik sijedoj kosi, narod je nazivao „bapske vlasi“, pa se vjeruje da odatle potiče i naziv bablje ljeto. Sličan izraz postoji i u njemačkom jeziku – Altweibersommer („ljeto starih žena“).
Druga teorija povezuje ovaj pojam s folklorom i narodnim vjerovanjima. Riječ baba u starim predajama često je označavala vješticu, a vjerovalo se da je toplo jesenje vrijeme bilo period njihovog okupljanja. Lebdeća paučina tada se tumačila kao njihova kosa. Neki lingvisti smatraju da ‘baba’ kao simbol vještice upućuje na nešto ‘naopako’, baš kao što je ljetno vrijeme usred jeseni. U Bugarskoj se ovo razdoblje naziva „cigansko ljeto“, a u Americi „indijsko ljeto“.
Danas, iako znamo naučno objašnjenje tog fenomena, miholjsko ljeto i dalje u sebi nosi onu posebnu čar, kratko zatišje između ljeta i prave jeseni, vrijeme idealno za planinarenje, izlete u prirodu i porodične šetnje.
Tehničke karakteristike ture
Najniža tačka: 1.554 m
Najviša tačka (bivak): 1.804 m
Dužina staze: 7,1 km
Visinska razlika: 250 m
Oprema: standardna planinarska oprema
Vrijeme uspona: oko 2 sata i 20 minuta
Vrijeme povratka: oko 1 sat i 15 minuta
Preporuke i savjeti za planinare
U neposrednoj blizini bivka nalazi se izvor pitke vode.
Cijeli put je bez prirodne zaštite od sunca, pa je preporučljivo ponijeti kapu, kremu i dovoljno tekućine.
Bivak je uvijek otvoren i može primiti između 9 i 12 osoba.
Ako planinarite s djecom, birajte stabilno vrijeme i planirajte česte pauze.
Osmislite igru, ispričajte priču ili pozovite prijatelje s djecom na turu – djeci će put tada postati još zanimljivije i postati avantura za pamćene.
Ne zaboravite: planina nagrađuje one koji joj priđu s poštovanjem.
